U Varaždinskoj biskupiji svećenici su nedavno završili blagoslov kuća. Veliku većinu vjernika su susreti s njihovim župnicima duhovno ojačali, a njihovi ih postupci toliko oduševili da su ih odlučili javno pohvaliti. U našu redakciju javili su se vjernici iz župe Sv. Nikole koji su pohvalili svojeg župnika i župnog vikara, jer su ih izvijestili što je u župi učinjeno prošle godine, i to velikim dijelom zahvaljujući njihovim novčanim darovima.
No, bilo je i drugačijih primjera. Javili su se i vjernici iz župe Donja Voća, koji su svojem župniku zamjerili uplitanje u politička previranja, ali i to što je od svih župljana, pa tako i onih siromašnih, zatražio da prilikom blagoslova kuća s po 50 kuna nagrade zvonara i orguljaša. Završetak blagoslova kuća, kao i pohvale te pokude bili su povod za razgovor s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom, kojeg smo pitali treba li župnik odrediti koliko novca trebaju darovati vjernici, kome je namijenjen novčani dar, ali i kakav je njegov stav kad je u pitanju politički govor za propovjedaonicom. Svećenici iz varaždinske župe Sv. Nikola vjernike su izvijestili na što su utrošili novac prošle godine. Hoće li to postati nova praksa? Prema financijskom sustavu u Crkvi, svaka župa bi trebala imati Ekonomsko vijeće sastavljeno od nekoliko članova, kojima župnik predsjedava. Župnik je Ekonomskom vijeću dužan podastrijeti financijsko poslovanje, mora im prikazati rashode i savjetovati se s njima za što će se prihodi trošiti. Velika većina župnika to čini, s time da neki to čak javno obznane. Neki će ovih dana sazvati Ekonomsko vijeće i predočiti financijsko poslovanje za prošlu godinu te budžet za ovu godinu, koliko bi mogli biti prihodi i na što će novac biti utrošen. Svi župnici dužni su, dakako, i Biskupiju obavijestiti o materijalnom poslovanju, s time da, ako je neka župa siromašna, može za uzdržavanje dobiti dotaciju iz Biskupije. Imamo takvih 15-ak župa i pomažemo im redovito, dok drugima pomažemo u izvanrednim stvarima, ako se radi nešto posebno. U ovoj godini smo pozvali sve župnike da ne planiraju velike izdatke, jer svi ulazimo u godinu koja će biti krizna i u kojoj moramo štedjeti. Kontrolirate li izvješća? Jeste li primijetili da je neki župnik loše rasporedio novac? Župnik bi se trebao savjetovati s Ekonomskim i Pastoralnim vijećem, koji određuju prioritete, odnosno najpotrebnije stvari, bilo da je riječ o obnovi crkve i župnog stana, gradnji novih objekata ili o organiziranju nekog susreta. Ne vjerujem da je negdje bilo bacanja novca, ali sigurno je da uvijek pozivam na stanovitu skromnost. No, često puta u medijima vidim kako svećenicima predbacuju automobile. Ljudi najprije vide automobil, pa po tome vole zaključiti kako koji svećenik živi. Da, često se to događa, no župnici mi onda kažu da im je to sve što imaju od imovine. U većini slučajeva automobili nisu iznad prosjeka, možda tu i tamo pokoji. Uglavnom je riječ o vozilima koja odgovaraju prosječnom standardu svećenika, koji pripadaju srednjem sloju društva, nisu siromašni, niti prebogati. Automobil je sigurno potreba za njihovu službu, često puta upravo s tim automobilom pomažu ljudima kad im treba nešto prevesti ili ih, primjerice, odvesti u bolnicu. U svakom slučaju, i tu pozivamo na skromnost. No, s druge strane, postala je navika da svećenika svi kritiziraju, i dobre i loše postupke. Koliko kritika primate na račun svećenika iz Biskupije? Dođu ponekad kritike, često su anonimne te ih stoga ne možemo uzeti ozbiljno. U tom slučaju razgovaram sa svećenicima kako bih utvrdio u čemu je stvar. U slučaju konkretnih kritika razgovaram sa svećenicima kako bih utvrdio u čemu je stvar. Nekada vidim da su kritike bezrazložne, a nekada imaju podlogu. Dođe do razmimoilaženja, pa i sukoba, ali se ipak mogu riješiti na miran način. Svakako je potreban dijalog između župnika i župljana. Razmimoilaženja ima i kada su u pitanju novčani darovi. Kome je novac namijenjen? U novom financijskom sustavu svi novčani darovi idu u župnu blagajnu. Ne idu svećeniku? Ne, u župnu blagajnu, a župnik ima pravo na točno određenu nagradu, što je određeno sustavom. Sigurno je da ima svećenika koji planiraju budžet te otprilike razmišljaju ovako: Imam toliko i toliko kuća u župi i kada bi mi svaka kuća dala toliko i toliko novaca, onda bih imao taj budžet?. Tu onda dolazi do teškoća. Sigurno ima onih koji bez problema mogu dati određenu svotu, ali isto tako ima i siromašnih. Radi toga mogu nastati nesporazumi. No, većina župnika ima razumijevanja za siromašne, od kojih ne samo da neće uzeti, nego će im i materijalno pomoći. U svakoj župi trebao bi djelovati i župni Caritas. A darovi za orguljaša i zvonara? Stari je običaj da se zvonara i orguljaša plaćalo iz doprinosa koji su im ljudi direktno dali. Cilj je novog sustava da sav prihod od vjernika, za bilo koju crkvenu potrebu, ide u jednu blagajnu, a da se onda odredi mjesečna nagrada za zvonara, orguljaša, župnu domaćicu i druge koji pomažu u župi. Ekonomsko vijeće bi imalo zadaću da zajedno sa župnikom procijeni kolika će se kome nagrada dati. To je posao koji je pred nama, koji još nije do kraja riješen. Time bi se mogli izbjeći nesporazumi. Peta crkvena zapovijed kaže: Doprinosi za crkvene potrebe. Znači, svaki katolik je član jedne župne zajednice koju bi župljani trebali svojim materijalnim doprinosima uzdržavati. Nekada mnogi članovi zajednice tu svoju dužnost zanemare i ne daju godinama ništa, iako bi mogli. I župnik je, rekao bih, žalostan kada taj župljanin dođe po neku uslugu. Tada treba župnika, a kada treba dati doprinos, onda nije svjestan da župa i župnik žive i od njegovog priloga. Što ako župljanin nije doprinosio za crkvene potrebe, a treba župnika na krštenju ili sprovodu? Svi župnici znaju da prema crkvenim propisima sakramente, primjerice krštenje i vjenčanje, ne smiju uvjetovati novcem, iako je i to prigoda da se dade dar za crkvene potrebe ili propisana taksa za administrativne troškove, primjerice kod vjenčanja. Sprovod nije sakrament, ali je prigoda kada su ljudi u posebno osjetljivoj situaciji, pa treba vrlo oprezno pokušati stupiti u razgovor. Ako nema drugih zapreka osim novčanih, preporučio bih župnicima da sprovod obave, a da župljane upozore da su dužni davati svoj doprinos za župu, pogotovo ako su u mogućnosti. Sasvim je nešto drugo ako netko nije u mogućnosti dati doprinos. Ima prigovora i da se župnici upleću u politiku. Svaki čovjek u ovom društvu ima pravo baviti se politikom, pa tako i svećenik, ali samo u smislu zauzimanja za opće dobro. Svećenik se ne smije stranački opredjeljivati i mora biti dostupan jednako svakom čovjeku, bez obzira na njegovo političko opredjeljenje. Dakako, nitko ne bi smio zloupotrebljavati svetu misu, vjerski čin za nekakav politički govor. To je već opće poznato i, ako se događaju kakvi ekscesi, onda to sigurno nije dobro. Možete li kazniti župnika? Jeste li koga upozorili na neke postupke, a on je to ignorirao? Iako postoji mogućnost, nisam još doživio da svećenik postupi na takav način nakon što mu se kaže da možda nije najbolje postupio. Ako razgovaramo, ako se ukaže na propust, onda vjerujem da to više neće činiti na taj način. Očito razgovor pomaže. Idu li župnici na predavanja ili tečajeve o komunikaciji? Svaki mjesec imamo susret svih svećenika i baš smo ovih dana razmišljali da bi trebalo održati jedan takav susret za komunikaciju. Općenito se kaže da 80 posto problema u društvu nastane uslijed nedovoljne komunikacije. Sigurno da svećenik već u svojoj formaciji uči kako komunicirati, a koliko to nekome uspije, koliko ne, drugo je pitanje. Svaki čovjek uvijek nosi sebe, svoju narav, netko je malo oštriji, netko se ne može suzdržati, plane. No, sigurno je da uvijek treba pokušati poboljšati komuniciranje, jer je to moguće, a i jako je važno.
O tome kako održavati higijenu tijekom mjesečnice savjetuje nas mr. sc. dr. Lada Magdić, umirovljena ginekologinja iz Petrove bolnice u Zagrebu i nekadašnja voditeljica Centra za planiranje obitelji i reprodukcijsko zdravlje Klinike za ženske ...
.JPG "Image")
U Varaždinskoj biskupiji svećenici su nedavno završili blagoslov kuća. Veliku većinu vjernika su susreti s njihovim župnicima duhovno ojačali, a njihovi ih postupci toliko oduševili da su ih odlučili javno pohvaliti. U našu redakciju javili su se vjernici iz župe Sv. Nikole koji su pohvalili svojeg župnika i župnog vikara, jer su ih izvijestili što je u župi učinjeno prošle godine, i to velikim dijelom zahvaljujući njihovim novčanim darovima.
No, bilo je i drugačijih primjera. Javili su se i vjernici iz župe Donja Voća, koji su svojem župniku zamjerili uplitanje u politička previranja, ali i to što je od svih župljana, pa tako i onih siromašnih, zatražio da prilikom blagoslova kuća s po 50 kuna nagrade zvonara i orguljaša. Završetak blagoslova kuća, kao i pohvale te pokude bili su povod za razgovor s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom, kojeg smo pitali treba li župnik odrediti koliko novca trebaju darovati vjernici, kome je namijenjen novčani dar, ali i kakav je njegov stav kad je u pitanju politički govor za propovjedaonicom. Svećenici iz varaždinske župe Sv. Nikola vjernike su izvijestili na što su utrošili novac prošle godine. Hoće li to postati nova praksa? Prema financijskom sustavu u Crkvi, svaka župa bi trebala imati Ekonomsko vijeće sastavljeno od nekoliko članova, kojima župnik predsjedava. Župnik je Ekonomskom vijeću dužan podastrijeti financijsko poslovanje, mora im prikazati rashode i savjetovati se s njima za što će se prihodi trošiti. Velika većina župnika to čini, s time da neki to čak javno obznane. Neki će ovih dana sazvati Ekonomsko vijeće i predočiti financijsko poslovanje za prošlu godinu te budžet za ovu godinu, koliko bi mogli biti prihodi i na što će novac biti utrošen. Svi župnici dužni su, dakako, i Biskupiju obavijestiti o materijalnom poslovanju, s time da, ako je neka župa siromašna, može za uzdržavanje dobiti dotaciju iz Biskupije. Imamo takvih 15-ak župa i pomažemo im redovito, dok drugima pomažemo u izvanrednim stvarima, ako se radi nešto posebno. U ovoj godini smo pozvali sve župnike da ne planiraju velike izdatke, jer svi ulazimo u godinu koja će biti krizna i u kojoj moramo štedjeti. Kontrolirate li izvješća? Jeste li primijetili da je neki župnik loše rasporedio novac? Župnik bi se trebao savjetovati s Ekonomskim i Pastoralnim vijećem, koji određuju prioritete, odnosno najpotrebnije stvari, bilo da je riječ o obnovi crkve i župnog stana, gradnji novih objekata ili o organiziranju nekog susreta. Ne vjerujem da je negdje bilo bacanja novca, ali sigurno je da uvijek pozivam na stanovitu skromnost. No, često puta u medijima vidim kako svećenicima predbacuju automobile. Ljudi najprije vide automobil, pa po tome vole zaključiti kako koji svećenik živi. Da, često se to događa, no župnici mi onda kažu da im je to sve što imaju od imovine. U većini slučajeva automobili nisu iznad prosjeka, možda tu i tamo pokoji. Uglavnom je riječ o vozilima koja odgovaraju prosječnom standardu svećenika, koji pripadaju srednjem sloju društva, nisu siromašni, niti prebogati. Automobil je sigurno potreba za njihovu službu, često puta upravo s tim automobilom pomažu ljudima kad im treba nešto prevesti ili ih, primjerice, odvesti u bolnicu. U svakom slučaju, i tu pozivamo na skromnost. No, s druge strane, postala je navika da svećenika svi kritiziraju, i dobre i loše postupke. Koliko kritika primate na račun svećenika iz Biskupije? Dođu ponekad kritike, često su anonimne te ih stoga ne možemo uzeti ozbiljno. U tom slučaju razgovaram sa svećenicima kako bih utvrdio u čemu je stvar. U slučaju konkretnih kritika razgovaram sa svećenicima kako bih utvrdio u čemu je stvar. Nekada vidim da su kritike bezrazložne, a nekada imaju podlogu. Dođe do razmimoilaženja, pa i sukoba, ali se ipak mogu riješiti na miran način. Svakako je potreban dijalog između župnika i župljana. Razmimoilaženja ima i kada su u pitanju novčani darovi. Kome je novac namijenjen? U novom financijskom sustavu svi novčani darovi idu u župnu blagajnu. Ne idu svećeniku? Ne, u župnu blagajnu, a župnik ima pravo na točno određenu nagradu, što je određeno sustavom. Sigurno je da ima svećenika koji planiraju budžet te otprilike razmišljaju ovako: Imam toliko i toliko kuća u župi i kada bi mi svaka kuća dala toliko i toliko novaca, onda bih imao taj budžet?. Tu onda dolazi do teškoća. Sigurno ima onih koji bez problema mogu dati određenu svotu, ali isto tako ima i siromašnih. Radi toga mogu nastati nesporazumi. No, većina župnika ima razumijevanja za siromašne, od kojih ne samo da neće uzeti, nego će im i materijalno pomoći. U svakoj župi trebao bi djelovati i župni Caritas. A darovi za orguljaša i zvonara? Stari je običaj da se zvonara i orguljaša plaćalo iz doprinosa koji su im ljudi direktno dali. Cilj je novog sustava da sav prihod od vjernika, za bilo koju crkvenu potrebu, ide u jednu blagajnu, a da se onda odredi mjesečna nagrada za zvonara, orguljaša, župnu domaćicu i druge koji pomažu u župi. Ekonomsko vijeće bi imalo zadaću da zajedno sa župnikom procijeni kolika će se kome nagrada dati. To je posao koji je pred nama, koji još nije do kraja riješen. Time bi se mogli izbjeći nesporazumi. Peta crkvena zapovijed kaže: Doprinosi za crkvene potrebe. Znači, svaki katolik je član jedne župne zajednice koju bi župljani trebali svojim materijalnim doprinosima uzdržavati. Nekada mnogi članovi zajednice tu svoju dužnost zanemare i ne daju godinama ništa, iako bi mogli. I župnik je, rekao bih, žalostan kada taj župljanin dođe po neku uslugu. Tada treba župnika, a kada treba dati doprinos, onda nije svjestan da župa i župnik žive i od njegovog priloga. Što ako župljanin nije doprinosio za crkvene potrebe, a treba župnika na krštenju ili sprovodu? Svi župnici znaju da prema crkvenim propisima sakramente, primjerice krštenje i vjenčanje, ne smiju uvjetovati novcem, iako je i to prigoda da se dade dar za crkvene potrebe ili propisana taksa za administrativne troškove, primjerice kod vjenčanja. Sprovod nije sakrament, ali je prigoda kada su ljudi u posebno osjetljivoj situaciji, pa treba vrlo oprezno pokušati stupiti u razgovor. Ako nema drugih zapreka osim novčanih, preporučio bih župnicima da sprovod obave, a da župljane upozore da su dužni davati svoj doprinos za župu, pogotovo ako su u mogućnosti. Sasvim je nešto drugo ako netko nije u mogućnosti dati doprinos. Ima prigovora i da se župnici upleću u politiku. Svaki čovjek u ovom društvu ima pravo baviti se politikom, pa tako i svećenik, ali samo u smislu zauzimanja za opće dobro. Svećenik se ne smije stranački opredjeljivati i mora biti dostupan jednako svakom čovjeku, bez obzira na njegovo političko opredjeljenje. Dakako, nitko ne bi smio zloupotrebljavati svetu misu, vjerski čin za nekakav politički govor. To je već opće poznato i, ako se događaju kakvi ekscesi, onda to sigurno nije dobro. Možete li kazniti župnika? Jeste li koga upozorili na neke postupke, a on je to ignorirao? Iako postoji mogućnost, nisam još doživio da svećenik postupi na takav način nakon što mu se kaže da možda nije najbolje postupio. Ako razgovaramo, ako se ukaže na propust, onda vjerujem da to više neće činiti na taj način. Očito razgovor pomaže. Idu li župnici na predavanja ili tečajeve o komunikaciji? Svaki mjesec imamo susret svih svećenika i baš smo ovih dana razmišljali da bi trebalo održati jedan takav susret za komunikaciju. Općenito se kaže da 80 posto problema u društvu nastane uslijed nedovoljne komunikacije. Sigurno da svećenik već u svojoj formaciji uči kako komunicirati, a koliko to nekome uspije, koliko ne, drugo je pitanje. Svaki čovjek uvijek nosi sebe, svoju narav, netko je malo oštriji, netko se ne može suzdržati, plane. No, sigurno je da uvijek treba pokušati poboljšati komuniciranje, jer je to moguće, a i jako je važno.